-Žene u Crnoj Gori višestruko su diskriminisane, posebno na tržištu rada gdje im je glavni kamen spoticanja materinstvo i trudnoća, a i nesrazmjerno su više pogođene krizom izazvanom virusom korona u pogledu egzistencijalnih problema izazvanih ostajanjem bez posla i većom izloženošću porodičnom nasilju, kazala je u razgovoru za „Dan” direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević. Navodi da u ovom trenutku imaju preko 200 aktivnih slučajeva za pravno zastupanje i podršku, među kojima dominiraju slučajevi nasilja u porodici i institucionalne diskriminacije žrtava.

Na pitanje da li i njihova iskustva potvrđuju da je stopa diskriminacije žena velika, Raičević kaže da to znaju iz prakse, a i istraživanje je potvrdilo da je položaj žena u oblasti rada i zapošljavanja veoma nepovoljan.

– Iako imamo više visokoobrazovanih žena nego muškaraca, zbog rodno zasnovane diskriminacije, naročito zbog trudnoće i materinstva, ali i strukturnih nejednakosti na tržištu rada, žene u Crnoj Gori se teže zapošljavaju, a prve gube posao, manje su plaćene za rad iste vrijednosti, teže napreduju na poslu i češće napuštaju tržište rada bez obzira na stručnost i kvalifikacije. Veliki broj žena radi u oblasti sive ekonomije, bez ikakve sigurnosti i poštovanja zakonom garantovanih prava. Gotovo je uobičajeno da poslodavci postavljaju pitanja o privatnom životu, posebno o planovima za formiranje porodice i trudnoći. Učesnice našeg istraživanja su navele neka vrlo eksplicitna pitanja poslodavaca, tipa: Da li živi sa nekim kome treba pomoć ili njega, Koliko im je važan brak, Ko će brinuti o djeci dok rade, zatim komentare na fizički izgled i emotivni status, ucjene privatnim „druženjem” sa šefom kako bi dobile posao, itd. Nažalost ova vrsta diskriminacije se rijetko prijavljuje, pa kod nas žene često traže pravni savjet, a samo se rijetke od njih odvaže da prijave i pokrenu postupak. Želim da istaknem da Centar za ženska prava, zahvaljujući podršci Evropske unije, pruža besplatnu pravnu pomoć i zastupanje u slučajevima rodne diskriminacije u oblasti rada i zapošljavanja, pa koristim priliku da ohrabrim žene da nam se jave za pomoć i podršku – kazala je Raičević.

Ona ističe da su žene nesrazmjerno više pogođene kovid krizom u pogledu egzistencijalnih problema izazvanih ostajanjem bez posla i većom izloženošću porodičnom nasilju.

– Međutim, pomoć ovim ženama nije predviđena nijednim paketom vladinih mjera za olakšavanje efekata krize, što je naročito zabrinjavajuće ako znamo da imamo veliki broj samohranih majki koje samostalno brinu o djeci koja ne primaju alimentaciju. O ovim problemima smo upoznale i mandatara za sastav nove vlade, tražeći da budu prioritet u radu vlade, kada bude formirana. U ovom trenutku imamo preko 200 aktivnih slučajeva za pravno zastupanje i podršku, među kojima dominiraju slučajevi nasilja u porodici i institucionalne diskriminacije žrtava. Imamo i 11 aktivnih slučajeva kršenja radnih prava žena. Veliki je obim posla i naši su kapaciteti veoma opterećeni, ali do sada nijesmo odbili nijedan predmet koji se uklapa u naše kriterijume za podršku – navodi Raičević.

M.SEKULOVIĆ

---

Obaveze samo u zakonima
Na pitanje ko je odgovoran zbog izostanka rodne ravnopravnosti, Raičević kaže da se država obavezala brojnim zakonima i politikama na unapređenje rodne ravnopravnosti i ljudskih prava manjina.

– To je jedan od ključnih kriterijuma za ulazak u EU. Polazna tačka bi morao biti obrazovni sistem, koji je tradicionalan i nespreman da podrži ove teme na odgovarajući način. Kad je riječ o „krivici” za ovakvo stanje, radije bih se fokusirala na brojne mogućnosti, posebno zbog toga što je uzrok složen i leži u patrijarhalnom sistemu vrijednosti koji čini štetu i ženama i muškarcima, iako ženama više. Naime, u tom sistemu smo svi odgojeni, pa nije neobično da i žene postupaju u skladu sa zadatim obrascima i modelima ponašanja. Međutim, taj sistem koji vrednuje moć i dominaciju, dodatno podržavaju aktuelne političke i društvene elite, koje u njemu nalaze opravdanje da svoje lične interese stavljaju ispred opšteg dobra i iznad zakona. Nije retkost da „moćni” pojedinci koji vrše nasilje u porodici i nasilje nad ženama budu isti oni koji bahato zloupotrebljavaju političke pozicije i/ili društvenu moć – ističe Raičević. Promjene se dešavaju, problemi ostaju
Raičević ističe da položaj žena nije zadovoljavajući.
– Dešavaju se važne političke promjene, ali neki problemi ostaju konstantni – odsustvo žena iz važnih političkih procesa i sve veće siromaštvo žena i djece u Crnoj Gori, uslovljeno diskriminacijom, nasiljem i neefikasnim odgovorom države na ove pojave. Ženska prava i pitanje rodne ravnopravnosti i dalje su predmet interesovanja samo specijalizovanih organizacija civilnog društva koja ne uspijevaju da dođu na mapu političkih prioriteta. Jedan od razloga za to je zastarelo shvatanje uloga žena i muškaraca koje u velikoj mjeri uslovljava postupanje nadležnih institucija – navodi ona.